Tražiti Novorođenog u drugima

Pripremio: fra Željko Barbarić

Subota, 31. prosinca 2011.

Dogodi se nekad pa nam i ptica ili oblak uljepšaju dan. Toliko volimo i svijet i sve oko sebe. S druge strane, opet, ponekad nema tog načina ili pojave koja bi nam nabacila osmijeh na lice. Ljuti i na sebe i na sve oko sebe. Lijepa mjesta, lijepe trgovine, lijepa lica, lijepi dani... To se sve pretvori u ružno samo ako nam se pomrači pred očima. I ona noć u Betlehemu je jednima označila prekrasan, predivan i prelijep trenutak, dok je drugima to bio znak za uzbunu i nevolju, mrak i strepnju. Razmišljamo o dva Isusova dolaska. Onog prvog se sjećamo s veseljem, sjećamo se Djeteta u štalici, nježnost se rasipa na sve strane... O tom danu razmišljamo kao o predivnu i prelijepu danu kad se Bog odlučio doći među nas.

Kako je s drugim dolaskom? Razmišljam li o njemu kao o nečem predivnom i prekrasnom ili me obuzima strepnja i najradije bih to sve odgodio za nekih milijun godina? No, zašto i to ne bi bio prekrasan i predivan dan? Kad će opet Isus doći među nas? Zar Isusov drugi dolazak ima nešto protiv nježnosti na sve strane? Mi smo na putu. Putnici. Imamo li konačno odredište? Zar to nije susret s Isusom? Novorođeni Isuse, neka nam i taj dan bude predivan i pun nježnosti, topline... A kao putnici na ovoj zemlji potražimo načine kako učiniti drugima dane predivnima, kako drugima pokazati nježnost i kako drugima iskazati toplinu – tražeći Novorođenog u drugima...